Početak nove školske godine za većinu djece znači povratak u školske klupe, susret s prijateljima i nove obveze. Međutim, za tisuće djece hrvatskih obitelji koje se ove godine vraćaju iz Njemačke, Austrije, Švicarske, Irske, Francuske i drugih europskih država, početak škole predstavlja mnogo više od toga.
Za njih ovo nije samo nova školska godina – ovo je potpuno novi život.
Koliko djece dolazi u hrvatski školski sustav?
Točan broj djece povratnika ne objavljuje se zasebno na nacionalnoj razini. Ipak, posljednjih godina vidljiv je rast broja obitelji koje se vraćaju u Hrvatsku, osobito iz Njemačke, Austrije, Švicarske i Irske, a hrvatski obrazovni sustav svake godine predviđa posebne postupke za učenike koji dolaze iz inozemstva – od priznavanja svjedodžbi do prilagodbe pri upisu u osnovne i srednje škole.
Prema dostupnim migracijskim trendovima, procjenjuje se da će i ove školske godine značajan broj djece prvi put sjesti u školske klupe u Hrvatskoj nakon školovanja u inozemstvu – riječ je o procjeni, budući da službena statistika za tu skupinu ne postoji.
Osim iz zemalja zapadne Europe, obitelji se vraćaju i iz Belgije, Nizozemske, Skandinavije, Italije, Španjolske, Ujedinjenog Kraljevstva te iz srednjoeuropskih zemalja poput Slovenije, Češke i Poljske. Sve je izraženiji i povratak iz prekomorskih zemalja – Kanade, SAD-a, Australije i Novog Zelanda – kao i iz zemalja Južne Amerike, ponajviše Argentine, Čilea, Brazila i Urugvaja.
Svaka od tih obitelji dolazi s drugačijim životnim iskustvom, obrazovnim sustavom i navikama, ali im je zajednički cilj isti: omogućiti djeci uspješnu prilagodbu hrvatskom školskom sustavu i životu u domovini.
S kojim će se izazovima djeca najčešće susretati?
Bez obzira dolaze li iz Njemačke, Austrije, Švicarske, Irske, Francuske ili neke druge države, većina djece prolazi kroz sličan proces prilagodbe. Najčešći izazovi su:
- prilagodba hrvatskom jeziku, posebice pisanju, gramatici i stručnom školskom rječniku
- razlike u nastavnim planovima i programima
- drugačiji način ocjenjivanja i rada u nastavi
- sklapanje novih prijateljstava i upoznavanje nove sredine
- administrativni postupci priznavanja prethodnog školovanja
- osjećaj nostalgije za prijateljima i školom iz zemlje iz koje dolaze
Mnogi učenici govore hrvatski u obitelji, ali nikada nisu učili hrvatski jezik kao školski predmet. Upravo zbog toga prve mjesece često obilježavaju dodatni trud, nesigurnost i potreba za prilagodbom.
Što roditelje najviše brine?
Roditeljima se svakodnevno javljaju vrlo slična pitanja:
- Hoće li moje dijete moći pratiti nastavu?
- Hoće li steći nove prijatelje?
- Hoće li morati ponavljati razred?
- Kako izgleda priznavanje svjedodžbi i koja je dokumentacija potrebna?
- Hoće li škola imati razumijevanja tijekom razdoblja prilagodbe?
Dobra je vijest da hrvatski obrazovni sustav ima jasno razrađene mehanizme za djecu koja dolaze iz inozemstva:
- Za osnovnu školu postupak priznavanja inozemnog obrazovanja vodi sama škola u koju se dijete upisuje – stručno povjerenstvo utvrđuje prethodno stečene kompetencije i određuje razred u kojem dijete nastavlja školovanje.
- Za srednju školu priznavanje završenog osnovnog obrazovanja u inozemstvu provodi Agencija za odgoj i obrazovanje, u sklopu središnjeg prijavnog postupka (e-upisi.hr).
- Djeca koja nedovoljno poznaju hrvatski jezik, nakon što povjerenstvo škole utvrdi razinu znanja, imaju pravo na pripremnu ili dopunsku nastavu hrvatskoga jezika u trajanju od 70, odnosno 35 sati – organiziranu upravo radi lakšeg uključivanja u redovnu nastavu.
Skriveni adut: dvojezična, pa i trojezična generacija
I dok se svi brinu hoće li djeca povratnici stići naučiti hrvatski, često se zaboravlja da ta ista djeca u razred stižu s njemačkim, francuskim ili engleskim već “u malom prstu” – ne iz udžbenika, nego iz svakodnevnog života. Sasvim je moguće da će učiteljica njemačkog u nekom trenutku shvatiti da joj učenik zna bolje objasniti razliku između der, die, das nego ijedan gramatički priručnik, ili da će razred na satu engleskog tražiti “prijevod uživo” umjesto CD-a s vježbama izgovora.
Ne treba to shvatiti doslovno – nitko ne očekuje da osmogodišnjak drži sat stranog jezika svojim nastavnicima. Ali kao neformalni resurs u razredu, kao vršnjak koji spontano baci koju riječ, ispravi izgovor ili objasni izraz koji ni udžbenik ne pokriva, ta djeca razredu donose nešto što se ne može kupiti niti isplanirati nastavnim planom. Umjesto da se gleda isključivo kroz prizmu “što djetetu nedostaje” (hrvatski jezik, gradivo, prijatelji), vrijedi okrenuti perspektivu: ta djeca sa sobom nose i jezično bogatstvo koje bi svaka škola trebala prepoznati i iskoristiti – primjerice kroz jezične radionice, međunarodne razmjene ili jednostavno kroz to da im se da prostora da svoje znanje podijele s vršnjacima.
Najveći izazov nije školsko gradivo
Matematika, hrvatski jezik ili priroda možda će u početku predstavljati određeni izazov. No najveći izazov vrlo često nije nastavni program – najveći izazov je osjećaj pripadnosti.
Dijete ostavlja prijatelje, učitelje, razred i svakodnevicu koju je godinama gradilo. Dolazi u novu sredinu gdje mora ponovno pronaći svoje mjesto, upoznati nove prijatelje i izgraditi novo samopouzdanje. Upravo zato roditelji, učitelji, škole i lokalna zajednica imaju iznimno važnu ulogu kako bi taj prijelaz bio što lakši.
Nova prilika za novi početak
Iako prvi mjeseci mogu biti izazovni, iskustva brojnih obitelji pokazuju da se većina djece uspješno prilagodi novoj sredini. Djeca vrlo brzo stvaraju nova prijateljstva, usvajaju školski program i postaju dio zajednice. Za mnoge upravo povratak u Hrvatsku predstavlja priliku da odrastaju bliže svojoj obitelji, jeziku, kulturi i identitetu.
Nova školska godina za djecu povratnika nije samo početak nastave – to je početak jednog novog poglavlja života.
Svim učenicima želimo uspješnu, mirnu i sretnu školsku godinu, a djeci povratnika posebnu dobrodošlicu u hrvatske škole. Neka ovaj početak bude ispunjen novim prijateljstvima, znanjem, lijepim iskustvima i osjećajem da su stigli kući.
Podijelite svoju priču s Povratnici.hr
Povratnici.hr nastali su kako bi povezali Hrvate diljem svijeta i pružili podršku svima koji razmišljaju o povratku ili su se već vratili u Hrvatsku.
Zato Vas pozivamo da podijelite svoju priču.
Kako je izgledao Vaš povratak?
Što Vas je potaknulo da se vratite?
S kojim ste se izazovima susreli?
Što je bilo lakše nego što ste očekivali, a što biste voljeli da je bilo bolje organizirano?
Jeste li pronašli posao, pokrenuli vlastiti posao, kupili nekretninu ili započeli potpuno novi život u Hrvatskoj?
Možda ste se susreli s administrativnim preprekama, problemima pri priznavanju dokumenata, upisu djece u škole i vrtiće, traženju liječnika ili drugim izazovima koji mogu pomoći nekome tko tek planira povratak.
Jednako tako, želimo čuti i Vaše uspješne priče, pozitivna iskustva, savjete i prijedloge koji mogu ohrabriti druge hrvatske obitelji diljem svijeta.
Vaša priča može nekome dati odgovor na pitanje koje ga muči ili biti upravo onaj poticaj koji mu je nedostajao da napravi prvi korak prema povratku.
📩 Pišite nam putem portala Povratnici.hr, naših društvenih mreža ili na e-mail info@povratnici.hr.
Povratnici.hr nisu samo portal – to je zajednica ljudi koji vjeruju da se iskustva, znanje i međusobna podrška dijeljenjem umnožavaju. Vaša priča može pomoći nekome da svoj put kući učini lakšim.
Leave a comment