Tisuće Hrvata posljednjih su desetljeća otišle u Njemačku s vjerom i nadom da će stvoriti bolji život. Mnogi su krenuli s jednim koferom, ne znajući što ih čeka. Ostavili su roditelje, prijatelje i svoj kraj kako bi svojoj obitelji pružili sigurniju budućnost.

I uspjeli su.

Školovali su djecu, izgradili karijere, kupili ili obnovili kuće u Hrvatskoj. Mnogi su radili po 200 ili više sati mjesečno, a uz redovni posao često i dodatni Minijob. Radili su vikendima, blagdanima i noćnim smjenama. Ne zato što su morali, nego zato što su željeli dokazati – sebi ili drugima – da mogu uspjeti.

I uspjeli su.

Ali danas, nakon deset, petnaest ili dvadeset godina, sve češće se postavlja jedno teško pitanje.

Što smo pritom izgubili?

Mnoga naša djeca odrasla su u Njemačkoj. Procjenjuje se da velik dio njih hrvatski jezik govori vrlo slabo ili ga samo razumije. Hrvatski im više nije prvi jezik, nego jezik njihovih roditelja.

Oni ne znaju što su grablje ni motika. Nikada nisu cijepali drva kako bi zagrijali kuću. Nisu odrasli uz poslove kod bake i djeda, uz slavonska polja, dalmatinske masline ili ličke šume. Njihovo djetinjstvo oblikovali su njemački vrtići, škole, prijatelji i način života.

I to nije njihova krivnja.

To je jednostavno život.

Mi smo željeli svojoj djeci pružiti više nego što smo sami imali. Bolje obrazovanje, sigurnost i priliku za uspjeh. Međutim, danas se mnogi roditelji pitaju jesmo li pritom, možda nesvjesno, izgubili dio vlastitog identiteta.

Jer kada dijete odraste u Njemačkoj, ondje završi školu, stekne prijatelje, pronađe posao i osnuje obitelj, Hrvatska mu često postaje mjesto godišnjeg odmora, a ne mjesto života.

Mnogi od nas će se jednoga dana vratiti.

Ali hoće li se vratiti i naša djeca?

To je pitanje koje bi trebalo zabrinuti cijelo hrvatsko društvo.

Problem nastaje kada počneš sanjati na njemačkom.

Kada ti Leberkäse postane poznatiji od slavonskog kulena, kada se više veseliš njemačkim blagdanima nego hrvatskim i kada Hrvatska postane mjesto u kojem si gost nekoliko tjedana godišnje.

I ne, za to ne treba kriviti djecu.

Odgovornost je na nama odraslima, ali i na društvu koje godinama nije ozbiljno promišljalo posljedice masovnog iseljavanja.

Postavlja se pitanje zašto nitko nije prepoznao što se događa već nakon prvih desetaka tisuća iseljenih obitelji. Zašto nitko nije zastao i rekao: “Stanimo. Pogledajmo kamo ovo vodi.”

Možda se iseljavanje nije moglo potpuno zaustaviti.

Ali sigurno se dio posljedica mogao ublažiti.

Primjer nam može biti susjedna Slovenija, iz koje je iseljavanje bilo znatno manje. Mnogi Slovenci rade u inozemstvu, ali velik broj njih svakodnevno putuje preko granice i ostaje živjeti u svojoj zemlji. Time su uspjeli sačuvati obiteljsku povezanost, jezik i nacionalni identitet u puno većoj mjeri nego što smo to uspjeli mi.

Hrvatsku danas ne čeka samo demografska obnova.

Čeka je i obnova pripadnosti.

Moramo pronaći način kako motivirati upravo ono najvrjednije što imamo – našu djecu – da jednoga dana požele živjeti, raditi i stvarati u Hrvatskoj.

To neće biti lako.

To je ozbiljna borba protiv brojnih izazova, navika, okolnosti i vremena koje je prošlo.

Ali ako odustanemo, izgubit ćemo mnogo više od broja stanovnika.

Izgubit ćemo generacije.

Zato ćemo na Povratnici.hr nastaviti otvoreno pisati o svim temama koje muče hrvatske povratnike i iseljeništvo. Govorit ćemo o administraciji, poslu, školama, identitetu, jeziku, djeci i svemu onome što čini život između dvije domovine.

Jer mnogi od nas nakon godina provedenih u inozemstvu imaju osjećaj da su postali gosti i tamo i ovdje.

Vrijeme je da zajedno pronađemo način da Hrvatska ponovno postane dom – ne samo nama, nego i našoj djeci.

Jer upravo oni predstavljaju najvrjedniji povratak koji Hrvatska može dočekati.

Želite biti dio priče?

Ako se na bilo koji način želite uključiti u rad inicijative i Udruge Povratnici.hr, bilo kao volonter, partner, stručni suradnik ili jednostavno kao osoba koja svojim iskustvom želi pomoći hrvatskim povratnicima, javite nam se.

Vjerujemo da svatko može dati svoj doprinos. Nekome će Vaš savjet riješiti problem, nekome će Vaša priča vratiti nadu, a nekome će upravo Vaša pomoć biti razlog više da se odluči vratiti u Hrvatsku.

📩 Pišite nam na: info@povratnici.hr

Gradimo Hrvatsku zajedno. Korak po korak. Povratnik po povratnik.