UČITELJ IZ NJEMAČKE DIGAO UZBUNU: “Djeca više nemaju volje ni za školu, ni za budućnost!”

Motivacija pada, pismenost slabi, identitet u krizi — mladi sve češće biraju nezainteresiranost umjesto truda. Učitelj Jonas Schreiber upozorava: “Ako ovako potraje, sustav će se slomiti.”

Njemački učitelj Jonas Schreiber izazvao je veliku pozornost nakon što je u intervjuu za “Welt” otvoreno progovorio o stanju u školama. Kaže da svoj posao voli, ali da ga stanje u obrazovanju sve više iscrpljuje.

— Volim svoj posao, ali ako ovako radim još 40 godina, neću izdržati, priznaje 31-godišnji nastavnik, zabrinut zbog sve slabije motivacije među učenicima.

“Nastava nas ne zanima” – učenici to govore otvoreno

Schreiber kaže da mu učenici bez ikakvog ustručavanja poručuju da ih škola ne zanima. U predmetu ekonomije učenici nisu došli ni na jedan termin pripreme za prezentaciju — svjesno su odabrali najnižu ocjenu.

Ista slika je i na tjelesnom: radije prihvate lošu ocjenu nego da igraju nogomet ili trče.

“Što će raditi u budućnosti?”

Učitelj upozorava da mnogi mladi vjeruju kako se u modernom društvu može živjeti i bez truda.

— Djeca vide da radnik s minimalcem nema puno više od primatelja socijalne pomoći. To prenose i na školu.

Neki učenici mu kažu da nakon škole žele primati Bürgergeld. mnogima je potpuno svejedno što će biti s njima poslije.

Šokantno slabije čitanje: “Tri retka teksta su problem”

Sve veći broj učenika ima ozbiljnih problema s čitanjem i razumijevanjem osnovnog teksta.

— Čitanje, razumijevanje i pisanje – prava katastrofa, kaže Schreiber.

Njegova kolegica iz njemačkog jezika morala je uvesti posebnu bilježnicu za vokabular jer učenici ne razumiju osnovne riječi.

Kriza identiteta i strahovi: Djeca rođena u Njemačkoj, a osjećaju se strancima

Jedna učenica s migrantskim podrijetlom došla je uplakana, uvjerena da će biti deportirana — iako je rođena u Njemačkoj. Strah je nastao zbog pogrešnog tumačenja političkih vijesti.

Drugi problem je osjećaj pripadnosti.

— Djeca rođena u Njemačkoj, s njemačkim putovnicama, često se ne vide kao Nijemci. Smatraju se Sirijcima, Afganistancima ili Albancima – iako nikada nisu bili u tim zemljama.

Schreiber s njima redovito razgovara i objašnjava da su dio njemačkog društva. Kod nekih učenika to je već počelo mijenjati stav.

“Ako se ništa ne promijeni, izgubit ćemo čitavu generaciju”

Učitelj upozorava da je riječ o duboko ukorijenjenim problemima: manjak motivacije, slaba pismenost i kriza identiteta. To više nije samo problem škole — to je problem društva.

Njegove poruke postale su ozbiljno upozorenje:
bez hitnih promjena, mladi ulaze u život bez ciljeva, znanja i osjećaja pripadnosti.