Sve veći broj hrvatskih iseljenika nakon povratka u domovinu odlučuje pokrenuti vlastiti posao. Prema podacima iznesenima na konferenciji “Biram Hrvatsku” u organizaciji Ministarstva rada i HZZ-a (svibanj 2026.), od početka provedbe mjere 2022. godine tu je mogućnost do sada iskoristilo 1.802 povratnika, u čijim je poslovnim subjektima zaposleno gotovo 2.500 ljudi.
Riječ je pritom o poslovnim subjektima, ne isključivo obrtima — obrtni registar ne bilježi je li vlasnik povratnik, pa je preciznije reći da su povratnici pokrenuli poslovne subjekte nego tvrditi da su svi ti subjekti obrti.
Rast iz godine u godinu
Interes je iz godine u godinu sve veći: 2022. odobreno je 129 zahtjeva, 2023. njih 229, 2024. godine 471, a 2025. godina donijela je najveći skok — više od 700 novih zahtjeva. Ravnatelj HZZ-a Ante Lončar najavio je da se i 2026. očekuje daljnji rast, uz izvrsno stanje na tržištu rada i nisku nezaposlenost.
Povratnici se najčešće vraćaju iz Njemačke, Austrije, Irske i Švicarske.
Koliko novca, i za što
Kroz mjeru je dosad ukupno utrošeno 27 milijuna eura. Povratnicima se dodjeljuje jednokratna potpora od 7.000 eura, koja se može kombinirati s potporom za samozapošljavanje HZZ-a — ukupna potpora tako može dosegnuti do 27.000 eura po osobi, ovisno o djelatnosti i uvjetima.
Mnogi su krenuli i bez ijedne potpore
Brojka od 1.802 korisnika djeluje impresivno, ali treba je staviti u širi kontekst: u posljednje tri godine u Hrvatsku se iz inozemstva vratilo gotovo 35.000 hrvatskih državljana, dok je mjeru “Biram Hrvatsku” do sredine 2025. koristilo tek nešto više od tisuću njih. Dio te razlike otpada na djecu i umirovljenike koji uvjete mjere ni ne mogu ispuniti, no značajan dio otpada i na povratnike koji su svoj posao pokrenuli sami, bez ijedne državne potpore.
Razloge zašto mnogi radije zaobiđu državnu potporu djelomično otkriva i istraživanje sociologa Ivana Burića i ekonomista Velimira Šonje: sudionici su kao jednu od prepreka povratku i ulaganju najčešće navodili upravo administrativne barijere i sporost sustava, uz opće poteškoće poslovnog okruženja. Za nekoga tko već ima ušteđevinu i jasnu poslovnu ideju, čekanje na birokratski postupak jednostavno se ne isplati — brže je i jednostavnije krenuti odmah, iz vlastitog džepa.
Zašto je to važno
Svaki pokrenuti posao znači i porez, doprinose, plaće, najam, kupnju opreme i usluga — novac koji ostaje i kruži u lokalnoj zajednici. Tome treba dodati i osobnu potrošnju povratničkih obitelji: kupnju ili obnovu nekretnine, opremanje doma, školovanje djece. Stvarni doprinos gospodarstvu zato je gotovo sigurno veći od službenih brojki, jer statistika ne obuhvaća povratnike koji su posao pokrenuli vlastitim sredstvima, bez državne potpore.
Ono što službeni podaci još ne pokazuju jest koliko je tih poslovnih subjekata i dalje aktivno nakon isteka obveznog razdoblja korištenja potpore — a upravo je to pravi test uspješnosti mjere.
Povratnici, jednom riječju, nisu samo brojka u demografskoj statistici — oni su poduzetnici, poslodavci i porezni obveznici koji su odlučili svoj kapital, znanje i energiju uložiti kod kuće. A to je ulaganje koje se, euro po euro, vraća cijeloj zajednici.
Leave a comment