Posljednjih nekoliko godina svjedočimo zanimljivom trendu. Unatoč visokim cijenama nekretnina, rastu troškova života i brojnim administrativnim izazovima, sve više Hrvata odlučuje se na povratak u domovinu. Istodobno, sve češće čujemo i o njemačkim državljanima koji sele u zemlje srednje i istočne Europe, ali i u Austriju, Švicarsku, Portugal ili Španjolsku.
Važno je naglasiti da situacija nije ni približno bajkovita – ni u Hrvatskoj ni u drugim državama koje ljudi biraju za život. Ipak, unatoč svim izazovima, trend preseljenja i povratka postaje sve izraženiji i iz godine u godinu bilježi rast.
Na prvi pogled to može djelovati nelogično. Zašto bi netko napustio jednu od najjačih europskih ekonomija?
Odgovor nije jednostavan, ali se sastoji od više čimbenika.
Prije svega, mnogi Hrvati koji su prije deset ili dvadeset godina otišli u Njemačku ostvarili su svoje financijske ciljeve. Otplatili su dugove, uštedjeli određeni kapital ili osigurali budućnost svojoj djeci. Danas više ne gledaju isključivo kolika je plaća, nego kakvu kvalitetu života žele imati.
Veliku ulogu imaju i obitelj te osjećaj pripadnosti. Roditelji stare, djeca žele odrastati uz bake i djedove, a mnogi ljudi jednostavno žele živjeti u vlastitoj zemlji, na svom jeziku i u poznatom okruženju. Nakon godina provedenih u inozemstvu, mnogi shvate da novac nije jedino mjerilo uspjeha.
Istodobno se mijenja i Hrvatska. Plaće u mnogim sektorima rastu, razvijaju se nove poslovne prilike, sve je više mogućnosti rada na daljinu, a pojedini gradovi i općine aktivno pokušavaju privući povratnike različitim programima i potporama. Iako cijene nekretnina predstavljaju ozbiljan problem, mnogi povratnici dolaze s određenom ušteđevinom ili prodajom imovine iz inozemstva, što im olakšava kupnju ili obnovu nekretnine.
S druge strane, ni Njemačka više nije ista kao prije desetak godina. Gospodarstvo prolazi kroz razdoblje sporijeg rasta, industrija je pod pritiskom visokih troškova energije i globalne konkurencije, a mnoge tvrtke provode restrukturiranja. Troškovi stanovanja u velikim gradovima značajno su porasli, pronalazak stana postao je sve teži, a brojni građani osjećaju da se kvaliteta života više ne povećava istim tempom kao nekada.
Zbog toga dio Nijemaca razmišlja o preseljenju u zemlje s nižim životnim troškovima ili boljom ravnotežom između privatnog i poslovnog života. Neki biraju istočnu Europu zbog nižih cijena i mogućnosti rada na daljinu, dok drugi odlaze u Austriju ili Švicarsku zbog viših plaća, stabilnog tržišta rada i kvalitetnih javnih usluga. Prema dostupnim podacima, samo tijekom prošle godine više od 70.000 njemačkih državljana preselilo se u Austriju i Švicarsku, što dodatno potvrđuje rastući trend mobilnosti unutar Europe. Za mnoge to nije bijeg iz Njemačke, nego potraga za drukčijim načinom života ili boljim profesionalnim prilikama.
Sličan obrazac može se vidjeti i kod Hrvata. Povratak najčešće nije rezultat jednog razloga, nego kombinacije više čimbenika: obitelji, životnog standarda, sigurnosti, želje za vlastitim domom, poslovnih prilika i osjećaja da je došlo vrijeme za novo životno poglavlje.
Migracije danas više nisu jednosmjeran proces. Ljudi se sele ondje gdje procjenjuju da mogu ostvariti bolju kvalitetu života, a ta se procjena tijekom godina mijenja. Nekada je gotovo svatko gledao isključivo prema zapadu Europe. Danas sve više ljudi uspoređuje ukupnu kvalitetu života, a ne samo visinu plaće.
Upravo zato vjerujemo da će se trend povratka Hrvata nastaviti i u godinama koje dolaze. Ne zato što je Hrvatska savršena, niti zato što Njemačka više nije poželjna destinacija, nego zato što ljudi sve češće donose odluke na temelju vlastitih prioriteta. Za mnoge je najveće bogatstvo ponovno živjeti u svojoj zemlji, okruženi obitelji, prijateljima i poznatim okruženjem.
Povratak više nije samo ekonomska odluka. Sve češće postaje životna odluka.
Leave a comment