Strah od povratka: Zašto je normalno osjećati “knedlu u grlu” iako se vraćate kući?

Nedavna objava jedne naše sugrađanke koja se nakon sedam godina u Njemačkoj s partnerom vraća u Hrvatsku, izazvala je lavinu reakcija. Njezine riječi: “Jedva čekam, ali me strah” – sažimaju emocije tisuća onih koji su u sličnom procesu.

​Pakiranje kofera za smjer prema domovini često prati isti onaj grč u želucu koji smo osjećali kad smo odlazili. I to je u redu. Evo zašto se to događa i kako preživjeti tih prvih nekoliko mjeseci.

Povratak nije “poraz”, već nova emigracija

Mnogi povratnici osjećaju strah jer misle da se vraćaju na staro. No, istina je da se vi ne vraćate “natrag” – vi idete naprijed. Nakon sedam godina u Njemačkoj, vi donosite njemačku točnost, drukčiju radnu etiku i širu perspektivu. Strah koji osjećate je zapravo strah od nepoznatog, jer Hrvatska se u tih sedam godina promijenila, baš kao i vi.

Sindrom “dvije domovine”

Kada ste odlazili, bojali ste se hoćete li naučiti jezik i naći posao. Sada se bojite administracije, mentaliteta ili hoćete li se moći ponovno uklopiti u kavu koja traje tri sata. Sasvim je normalno da se osjećate kao stranac i tamo i ovdje. To je faza koja prolazi onog trenutka kada prestanete uspoređivati svaku sitnicu (poput cijene mlijeka ili brzine šaltera) i počnete uživati u onome što Njemačka nema – u miru i bliskosti.

Savjeti za “mekše prizemljenje”

Ako se i vi, poput autorice objave, vraćate bez djece, u paru, imate veliku prednost, a to je fleksibilnost.

​Dajte si vremena, ne očekujte da će sve sjesti na svoje mjesto u prvih mjesec dana. Prvih pola godine je “faza prilagodbe”.​

Fokusirajte se na “Zašto” ? Kad god krene nostalgija za njemačkom organiziranošću, sjetite se razloga zašto ste dali otkaz. Je li to obitelj? Sunce? Sloboda? Manjak stresa?​

Ne palite mostove ! Činjenica da ste uspjeli u Njemačkoj znači da ste sposobni. Ta sigurnost da se uvijek možete snaći bilo gdje u svijetu treba vam biti vjetar u leđa, a ne uteg.

Što kažu oni koji su već prošli taj put?

Iskustva povratnika pokazuju da je prvih 90 dana najteže. No, većina se slaže u jednom – mir koji osjetite kad popijete prvu kavu na svom balkonu, bez pogleda na sat, neprocjenjiv je. Strah je samo znak da radite nešto veliko i važno. Pakirajte te kutije polako, jednu po jednu. Strah će ostati na granici, a doma će vas dočekati ono zbog čega ste se i odlučili na ovaj korak.