Tanka većina, rastuća nervoza, pojačane aktivnosti na terenu – ulazimo li u novo preslagivanje vlasti i borbu za mjesto premijera?
Hrvatska ulazi u razdoblje političke neizvjesnosti kakvo nije viđeno godinama. Vladajuća koalicija raspolaže s minimalnih 76 zastupnika, što je dovoljno za formalno funkcioniranje Sabora, ali premalo da ukloni stalnu prijetnju rušenja većine. U takvim okolnostima, jedna ruka može promijeniti smjer cijele države.
Istovremeno, sve veći broj političkih aktera intenzivira aktivnosti na terenu. Velike stranke, manji blokovi i nezavisne inicijative počeli su se ponašati kao da se pripremaju za kampanju. Upravo takva dinamika obično prethodi prijevremenim izborima.
Tanka većina – svaki dan test opstanka
HDZ i partneri zasad imaju kontrolu, ali ta je kontrola krhka. Koalicijske razlike, individualne ambicije zastupnika i pojačani pritisak oporbe stvaraju politički teren na kojem je stabilnost relativan pojam. Hrvatska već ima iskustva s naglim izborima – a povijest se lako može ponoviti.
Oporba: brojna, ali razjedinjena
Brojčano snažna oporba podijeljena je u nekoliko smjerova:
- centar i ljevica bez zajedničke strategije,
- desni blokovi međusobno fragmentirani,
- nezavisni akteri bez dugoročne koherentnosti.
Bez širokog dogovora i zajedničkog kandidata, malo je vjerojatno da bi oporba samostalno mogla formirati stabilnu vladu – osim kroz novu rundu postizbornih dogovora.
Prijevremeni izbori – realna opcija?
Vrlo realna.
Tanka većina, sve oštrija retorika i pojačana politička aktivnost jasno upućuju na mogućnost skorih izbora.
Ipak, dio manjih partnera teško bi riskirao gubitak mandata na novim izborima – što vladajućima daje prostor za kratkoročni opstanak.
Zaključak: izbori nisu sigurni, ali su stalno prisutna opcija.
Tko bi mogao voditi Hrvatsku nakon izbora?
Moguća su tri scenarija:
1. Kandidat kontinuiteta – HDZ
Ako HDZ ponovno okupi većinu, najizgledniji je nastavak dosadašnje politike.
Plenković ostaje najprepoznatljiviji izbor, ali spominju se i alternativna imena poput Ivana Anušića, ako stranka procijeni da je potrebna promjena.
2. Kandidat šire oporbe
Oporba nema zajedničko ime.
Ako dobije priliku formirati vladu, o premijeru bi odlučivali postizborni dogovori – a to može značiti i neočekivane rasplete.
3. Neovisni ili neočekivani kandidat
U razdobljima zamora birača tradicionalnom politikom, na površinu isplivaju nestranačke opcije.
U proteklim godinama takve proboje imali su Škoro, Sinčić, Grabar-Kitarović i Kolakušić.
Danas se kao jedno od sve češće spominjanih novih lica ističe Niko Tokić, koji privlači dio nezadovoljnih birača i apstinenata.
Takvi kandidati rijetko osvajaju vlast, ali mogu dramatično promijeniti izborne rezultate.
Što želi predsjednik – i kakvu će ulogu imati?
Sve češće se postavlja pitanje o ambicijama predsjednika Republike.
Ustav ne dopušta njegov izravan prelazak u izvršnu vlast, ali politički utjecaj postoji – osobito u razdobljima preslagivanja.
Hoće li se predsjednik aktivnije uključiti u formiranje buduće Vlade?
To će ovisiti o rezultatima izbora, raspoloženju partnera i širini podrške koju može dobiti.
Jedno je sigurno: predsjednik ostaje ključan politički akter bez obzira na ograničenja funkcije.
Dijaspora – neiskorišteni potencijal buduće Vlade
Hrvatska dijaspora kontinuirano traži:
- bržu i jednostavniju administraciju,
- jaču institucionalnu povezanost,
- poticaje za ulaganja,
- veći politički utjecaj u odnosu na stvarni doprinos državi.
Dijaspora je golem ekonomski, kulturni i društveni resurs – i očekuje da će buduća Vlada, koja god ona bila, taj potencijal napokon ozbiljno shvatiti.
Leave a comment