Slučaj naše čitateljice pokazuje svu apsurdnost njemačke administracije kada se životne okolnosti ne poklope s njihovim hladnim procesima.
Mnogi naši ljudi koji kruh zarađuju u Njemačkoj znaju da je susret s Arbeitsamtom (Uredom za zapošljavanje) često hod po rubu živaca. No, iskustvo jedne naše korisnice, koja se trenutno nalazi u procesu selidbe i brige o bolesnim roditeljima, graniči s apsurdom.
Birokracija protiv realnosti
Problem je započeo onog trenutka kada je savjetnica u uredu postavila uvjet – morate biti u Njemačkoj još četiri tjedna. Iako naša sugovornica nema supruga, a djeca su punoljetna, njezini razlozi za hitan odlazak su i više nego opravdani.
Obiteljske obveze: Bolesni roditelji u domovini koji trebaju skrb.
Stambeno pitanje: Najmodavac koji stvara pritisak i prisiljava je na iseljenje.
Unatoč tome što je savjetnici jasno objasnila situaciju i navela da je tvrtka za selidbu inicijalno bila dogovorena za sredinu travnja, odgovor koji je dobila bio je klasični primjer birokratskog „ping-ponga“.
Kad mailovi ostanu bez odgovora
U pokušaju da dobije konkretan datum odjave kako bi mogla organizirati prijevoz stvari, naišla je na zid šutnje.
Pišem mail u četvrtak da je hitno i pitam kada se mogu odjaviti iz Njemačke – nema odgovora. Pišem ponovno jutros jer me firma za selidbu pritišće, ne mogu oni reagirati od danas do sutra. Trebam konkretan datum
„Pa tko je tu lud?“
Vrhunac apsurda dogodio se u posljednjoj komunikaciji. Nakon što je danima čekala odgovor, savjetnica joj hladnokrvno odgovara pitanjem:
„Pa 15. travnja je prošao, napišite konkretan datum?“ Ovaj odgovor savršeno oslikava situaciju u kojoj se radnik nalazi u „kvaci 22“ , Ured ne daje odobrenje za odjavu.
Bez odobrenja, osoba ne može potvrditi termin tvrtki za selidbu. Kada termin prođe čekajući ured, birokracija prigovara što je termin prošao.
Što naučiti iz ovoga?
Ovaj slučaj još jednom podsjeća na važnost pismene komunikacije i čuvanja svih dokaza (mailova). Iako je sustav u Njemačkoj često krut, važno je ne odustajati od svojih prava, ali i biti spreman na to da „ljudski faktor“ u ovakvim institucijama često zakaze upravo onda kada je najpotrebniji.
Leave a comment