
Povratak u Hrvatsku nakon godina života u inozemstvu često nije jednostavan.
Mnogi koji razmišljaju o povratku traže informacije i iskustva drugih – posebno oni koji planiraju otvoriti vlastiti obrt ili pokrenuti posao.
U našoj grupi često se pojavljuju pitanja tipa: „Je li se netko vratio iz XY zemlje i je li bio zadovoljan?“ ili „Što vas je dočekalo od birokracije?“ Čini se da mnogima upravo ta iskustva drugih igraju presudnu ulogu pri odlučivanju.
No, treba li tuđa iskustva definirati vlastitu odluku?
Povratnici ističu da odluka o povratku ovisi o mnogo više faktora:
financijskoj situaciji (zarada vs. izdaci)
socijalnom životu u inozemstvu
sigurnosti i obrazovanju za djecu
osobnim osjećajima nostalgije
Čak i kada većina u grupi dijeli pozitivna iskustva – posjedovanje kuće, sloboda da palite roštilj u svom dvorištu ili više vremena za druženje – to ne znači da će svima olakšati odluku.
Isto tako, negativna iskustva pojedinaca ne bi trebala automatski spriječiti povratak.
Zaključak je jednostavan: odluke o povratku treba donositi promišljeno i na temelju vlastitih prioriteta i iskustava, a ne samo slijediti što drugi kažu. Svaka obitelj i svaki pojedinac ima svoje kriterije, strahove i motivaciju – i to treba biti temelj za odluku.
Leave a comment